Čini se da ptice pobeđuju toplotni stres klimatskih promena bolje nego što smo mislili

Klimatske promene testiraju otpornost ptica naše planete. Iako se čini da su tropske vrste ptica posebno osetljive na gubitak staništa, sušu, prirodne katastrofe i opadajući plen, novo istraživanje sugeriše da mogu sasvim dobro da podnesu toplotne talase.

Koristeći najveći skup podataka ove vrste, istraživanje dovodi u pitanje uobičajeni zaključak da su tropske ptice, koje žive u travnjacima, pustinjama i planinama, ranjivije na klimatsko zagrevanje od onih koje žive u umerenijim klimatskim uslovima. Testirajući toleranciju na toplotu 81 vrste ptica, 23 sa jednog umerenog područja i 58 sa drugog tropskog, istraživači su otkrili da su obe grupe sasvim dobro podnele porast temperature. Iako su istinske ptice iz umjerenijih područja u prosjeku bolje podnijele više temperature, njihova ranjivost na klimatsko zagrijavanje nije se razlikovala od njihovih tropskih skupina. Čak i ako bi temperature porasle za 3 ili 4 stepena Celzijusa, istraživači kažu da je to u granicama sigurnosti za sve izmerene ptice.

U stvari, praktično svaka vrsta mogla bi da izdrži porast temperature od 10 stepeni Celzijusa i više. „I umerene i tropske ptice mogle su da tolerišu temperature tokom 40-ih [u stepeni Celzijusa] (počevši od oko 104 stepeni Fahrenheita), ali maksimalne temperature od oko 30 stepeni Celzijusa doživljavaju samo u svakodnevnom okruženju, tako da imaju značajan tampon, „kaže ekofiziolog Henri Pollock sa Univerziteta Illinois Urbana ‐ Champaign. Kada su stvari počele da se zahuktavaju, tim je otkrio da su golubovi i golubovi, koji se nalaze i u umerenim i u tropskim regionima, ostali posebno hladni. Generalno, većina ptica ima tendenciju da se „zagreva“, zbog čega su naučnici zabrinuti za svoju budućnost u svetu koji se zagreva. Iako se mnoge vrste ptica oslanjaju na lepršanje kako bi smanjile telesnu temperaturu – slično zadihanju pasa – to je relativno energetski intenzivna strategija. Čak i kada dnevna vrućina naraste i do 60 stepeni Celzijusa, neka prethodna istraživanja sugerišu da golubovi mogu održavati telesnu temperaturu za 14 stepeni Celzijusa ispod temperature vazduha.

Poput golubova, golubovi mogu pobeđivati toplotu pasivnim „znojenjem“, omogućavajući vodi da isparava duž kože. Kao i lepršanje, ovo zahteva prilično malo energije. Ali znojenje golubova takođe zahteva stalan dotok vode, a mnogi delovi sveta suočavaju se sa češćim i intenzivnim sušama sa klimatskim promenama. Što nas dovodi do loših vesti. „Ako bi se neko udaljio od ovog razmišljanja, tropskim pticama će biti dobro jer se neće pregrejati, to bi bilo jednostavno pojednostavljenje ovog rada“, kaže ptičji ekolog Jeff Bravn sa Univerziteta u Ilinoisu. “Zagrevanje će verovatno uticati na tropske ptice indirektno, utičući na njihove resurse, strukturu tropskih šuma. Dakle, one možda ne lete zadihano, pateći od iscrpljenosti, ali može biti još indirektnih efekata.” Poput dehidracije ili gladovanja. Iako toplokrvna bića, poput ptica, mogu pokazivati izuzetno visoku otpornost na toplotu, naučnici se brinu da će brzo zagrevanje temperature odvesti veliki deo njihovog hladnokrvnog plena u pad.

Takođe je važno imati na umu ograničenja ovog istraživanja. Studija je zasnovana na pticama sa samo dve lokacije, jedne u Južnoj Karolini i druge u Panami, a istraživači su merili samo reakcije na akutni toplotni stres, a ne na hronične rastuće temperature. Buduća istraživanja trebaće da provere da li ptičja otpornost na toplotu predstavlja druga mesta, staništa i uslove, posebno zato što su ovi rezultati neočekivani. Prethodne studije procenjuju da 15 posto vrsta ptica i sisara već doživljava temperature veće od svojih granica toplotne sigurnosti, i dok autori sadašnje studije ovo svode na razlike u metodologiji, mešoviti rezultati zahtevaju dalju verifikaciju.

„Ovo je prvo geografsko poređenje ptica ikad“, kaže Pollock. “Potrebno nam je više podataka sa više lokacija i studija hroničnog toplotnog stresa tokom dužih vremenskih perioda. Ali mislim da u najmanju ruku ono što možemo reći je da oni mogu tolerisati više temperature nego što mislim da je iko očekivao.” Studija je objavljena u Funkcionalnoj ekologiji.