Potreba za certifikatom o cjepivu Covid prije putovanja ovog ljeta po Europi bliže je stvarnosti.
Čelnici EU podržali su uvođenje “digitalnog zelenog certifikata”, ali neke su zemlje, unutar i izvan EU, već najavile planove za “putovnice cjepiva”.
Kako će funkcionirati putovnica EU cjepiva?
Cilj propusnice za EU je pokretanje putovanja preko granica, “bez diskriminacije”, ali organiziranje svega u kratkom vremenskom razdoblju bit će značajan izazov. Čelnici EU pozvali su na pravni i tehnički rad “hitno”, zadržavajući zasad ograničenja na nebitna putovanja. Prvotni je plan da certifikat važi za ljeto, ali taj bi rok mogao biti teško poštivati.
Potvrda, digitalna ili na papiru, omogućit će svima koji su cijepljeni protiv Covida ili koji su imali negativan test ili su se nedavno oporavili od virusa, da putuju kroz svih 27 država članica. EU također želi uključiti zemlje koje nisu članice EU-a poput Norveške, Islanda i Švicarske.
U roku od nekoliko tjedana nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila da je koronavirus globalna pandemija, deseci tvrtki požurili su objaviti planove za ponudu digitalnih zdravstvenih potvrda ili, kasnije, putovnica o cjepivima. No, činilo se da mnogi ne znaju o velikim regulatornim, etičkim i tehničkim izazovima.
Da bi svaka takva potvrda ili putovnica djelovala, trebat će mu dvije stvari – pristup službenim evidencijama cijepljenja u zemlji i sigurna metoda identifikacije pojedinca i njihovo povezivanje sa zdravstvenim kartonom. A ako takvu digitalnu potvrdu prihvate granične snage druge države, vjerojatno će se morati pridržavati zajedničkih standarda koje su postavile organizacije poput SZO-a ili EU-a.
Tu su i sve vrste problema s privatnošću i ljudskim pravima – koliko će korisnici biti sigurni da će njihovi izuzetno osjetljivi zdravstveni podaci biti pohranjeni na siguran način, a programer aplikacija ili njihova vlada neće ih koristiti u druge svrhe? Hoće li samo postojanje putovnice cjepiva značiti da će se onima koji odluče ne imati putničku slobodu umanjiti?
Ovo se može posebno teško prodati u Velikoj Britaniji, gdje se, za razliku od mnogih zemalja, već dugo protivi ideji nošenja nacionalne osobne iskaznice.