“Dara od Jasenovca” pojačava zaboravljene priče iz holokausta
Holokaust je jedan od najpoznatijih, ako ne i najrašireniji medijski događaj, posebno kada je u pitanju europska kinematografija u usporedbi sa Sjedinjenim Državama, ali tradicionalno je jednoslojan. Da, očito će većina filmova sadržavati židovsku priču; međutim, imali su najveću stopu žrtava tijekom Drugog svjetskog rata. A s spektrom antisemitizma koji je i dalje prisutan na globalnoj razini, priče treba pričati, pamtiti i održavati na životu. Ali ne smije se zaboraviti da su na meti Njemačkog Reicha bili i nejevrejski Poljaci, Romi, LGBTI +, komunisti i osobe s invaliditetom.
U Jasenovcu, jedinom “nenjemačkom” nizu koncentracijskih logora u Europi, režim u Hrvatskoj se s velikom žestinom i okrutnošću okrenuo drugoj skupini kako bi “pročistio” svoju zemlju: Srbima. Sve to, osim zaboravljenog i zanemarenog zločina i pokušaja genocida nad srpskim narodom tijekom holokausta, prikazan je u emotivnom, ali i brutalnom filmu Petera Antonijevića, sada u utrci za Oscara – “Dara od Jasenovca”.
Poput nedavnog filma “Oslikana ptica” iz doba Drugog svjetskog rata i čuvenog adaptacijskog romana “Dječak u pidžami od riže”, Dara nam omogućuje da užas srpskog istrebljenja vidimo očima djeteta. Glumica Biljana Čekić, koja igra ulogu 10-godišnje djevojčice Dare, dobro se uklapa u priču i njezina je gluma obojena mudrošću i razumijevanjem traume, daleko zrelije od njezinih godina. Dok se obitelj i prijatelji raspadaju oko nje, a ona je prisiljena promatrati brutalna ubojstva uzrokovana plinom Ciklona B, prebrzo vidimo njezinu zrelost dok se bori da zaštiti sebe i svog mlađeg brata.
Dara mora donijeti odluke koje ne bi trebala donijeti niti jedna odrasla osoba, a kamoli dijete – čak ni u najmračnijim noćnim morama. Ako postoji jedna mlada glumica koju treba budno gledati dok igra nove uloge i još više sazrijeva u svojoj glumačkoj moći, to je definitivno Čekić.
Cijeloj Darinoj otuđenoj obitelji pomažu razni ljudi – od Srba preko Židova do majki druge djece do tadašnjeg Crvenog križa – potpuno nepoznati ljudi koji su se u jednom trenutku ponašali poput obitelji – ali po cijenu vlastitog života. To nisu jedina ljudska tijela koja izazivaju šok i strahopoštovanje kod gledatelja, jer su u mnogim filmovima o ratu i genocidu sporedni likovi prikazani na takav način. To su ljudska bića koja vidimo i čujemo, ma koliko kratka bila, da imaju nadu, strah i život. Oni igraju važnu ulogu, a njihova nesebičnost stvara Darin put koji je navodi da svoj život i život svog malog brata uzme u svoje ruke, ulijevajući nadu i volju u svog oca.
Umjesto ograde od bodljikave žice, jasenovački logori djelomično su ugrađeni u postojeće gradske strukture. Kombiniraju “konvencionalni” poljoprivredni rad i život s nekada lijepim tekućim rijekama, koje su za vrijeme Jasenovca bile preplavljene tijelima žrtava.
Ovaj film pruža neugodan i sablasan prikaz kako se i najdiličniji izgled agrarnih zajednica sa zapanjujućom prirodnom ljepotom koja ih okružuje i dalje može izvrtati i koristiti kao šuplja podloga, tanki oblog odvratne okrutnosti koju su ljudi sposobni prikazati jedno drugome.
Dare iz Jasenovca dirljiv je, uznemirujući i prijeko potreban film o ljudima zaboravljenim u našim raspravama o ratu i ljudskim zločinima. Ako istina može doći iz usta i očiju mališana, Dara nam je rekla potrebnu istinu – ako smo uopće spremni obratiti pažnju.
